Plemić Nakajama (1429) godine silom je ujedinio sva glavne otoke na Okinavi. Prethodno je nekoliko plemića stalno bilo u sukobu. To je period dinastije Ming (u Kini), a Muramaši (u Japanu).
Godine 1329. kineski emigranti masovno naseljavaju Okinavu. Razvija se trgovina. Borilačke vještine iz Kine i Japana, u početku nisu bile mnogo omiljene. Zašto? Zato sto je tamo vladao mir, sa
naprednom budističkom kulturom. Međutim, harmoničan mir narušavaju trupe iz Japana, koje je poslao Sacuma. Kao talac uzet je princ iz Okinave, a u glavnom gradu Okinave uspostavlja se
policijska kontrola. Sva vojnička klasa je zabranjena. Oružje je oduzeto, pa je zbog tog u borilačkim vještinama Okinave korišten sistem obrane štapom, toljagom i golom rukom (tode ili samo te).
Jedan instruktor je upotrebio rijelč KARA-ate (1905. godine) umjesto tode.
Veliki reformator karatea Gichin Funakosi oko 1930. godine je dao pravi naziv p r a z n a r u k a . Dakle,
osnovni princip je bio braniti se od neprijatelja praznih ruku, bez ikakvog oružja. U ovom slučaju, ovakvim
načinom borbe, um se mora osloboditi zlih misli. Govorilo se "prazna dolina prenosi zvuk", "forma je praznina, a
praznina je forma". Karate je najosnovanija borilačka vještina bez oružja. Okinavljanski karate, taj rani karate,
sastojao se od tri osnovna stila. Iz glavnog grada Okinave Surija potekao je stil karatea pod nazivom SURI-TE.
Drugi grad u susjedstvu zvani NAHA dao je stil NAHA-TE, a treći grad Tomari - stil TOMARI-TE. Iz svakog
naziva pojavljuje se riječ TE i znači šaka. Ispočetka, vlasti su strogo zabranjivale da se vježba karate, ali on se
ipak prakticirao i vježbao u strogoj tajnosti. Nešto kasnije dozvoljeno je treniranje karatea i ono je uvedeno i u
škole.
Gospodari Okinave (japanski vladari) bili su opčinjeni karateom, pa su od okinavljanskih karate majstora tražili da javno izvode demonstracije. Za to je određen slavni učitelj karatea Gichin
Funakoshi, koji je, počevši vježbanje kod dva odlična karate instruktora, imao ogroman talent. Demonstracije su bile izuzetno uspješne, pa je Gichin Funakoshi promovirao karate i u Japanu. U
Japanu je osnovan prvi slavni centar za treniranje karate vještine i zvao se SHOTOKAN centar.
Interesantno je napomenuti da je Gichin Funakoshi podučavao nekoliko talentiranih učenika, pa su oni kasnije osnovali vlastite stilove karatea. I drugi okinavljanski sensei su došli u Japan i
takodjer osnovali vlastite stilove. To se događalo oko 1930. god. Danas postoji vrlo mnogo različitih stilova karatea.
1.- SHOTOKAN 2 - VADO RYU 3 - SITO RYU 4 - GOJU RYU. Pored ova četiri stila
imamo još 6 drugih stilova karatea:SUKOKAI, SOTOKAI, GODJUKAI, KJOKUSINKAI,
SANKUKAI, ISIN RYU i ISHIN-RYU
Karate se iz Japana proširio u sve zemlje sveta. Njegov internacionalni razvoj je u rukama
velike svjetske unije WUKO (WKF). Medjunarodni olimpijski komitet je primio u članstvo
ovu svjetsku karate organizaciju. •• MORALNI KODEKS KARATEA
• Neke vrijednosti neophodne su za život u zajednici. One ćine duhovni sklop čovjekov, ali
se u suvremenom društvu često izgube. Prvorazredni zadatak i misija svakoga tko ima
crni pojas je da obnavljati te principe i da bude njihov živi primjer. ČAST - MEIYO,
VJERNOST - CHUJITSU, ISKRENOST - SEIJITSU,HRABROST - YUUKI, DOBROTA i
LJUBAZNOST - SHINSETSU,SKROMNOST i PONIZNOST - KEN, PRAVEDNOST -
TADASHI, POŠTOVANJE - SONCHOO, SAMOKONTROLA